ETIKA KARAKTERA JE VAŽAN PRISTUP OSOBNOM RAZVOJU

 

Skoro 200 godina prije I svjetskog rata živjela se etika karaktera u zapadnom društvu.

Etika karaktera uči da postoje osnovna načela uspješnog života i da ljudi mogu iskusiti istinski uspjeh i dožive sreću samo ukoliko nauče integrirati ova načela u svoj osnovni karakter a to su: ljubav, poniznost, strpljivost, velikodušnost, načelo postupnog rasta itd... Ubrzo nakon I svjetskog rata, osnovni pogledi na životni uspjeh pomaknuti su sa etike karaktera na ono što bismo mogli nazvati etikom osobnosti. Uspjeh je obuhvatio više funkcija osobnosti, javnog imidža, stavova i ponašanja, vještina i tehnika, kojima se ubrzava proces ljudske interakcije. Ova etika osobnosti je imala dva puta: jedan su predstavljale tehnike ljudskih i javnih odnosa, a drugi pozitivan mentalni stav (PMS). Nešto ove filozofije izraženo je i u inspiriranju, a ponekad i u vrednovanju fraza poput „Tvoj stav određuje tvoju vrijednost", „Prijatelji se stječu smješkanjem a ne mrštenjem" i „Što god  ljudski um može smisliti, ujedno vjeruje da to može i ostvariti." Ostali načini pristupa osobnosti bili su čisto manipulativni, čak i obmanjivi, ohrabrujući ljude za to da koriste razne tehnike ne bi li naveli ostale da ih zavole, ili da glume zainteresiranost za interese drugih ne bi li od njih dobili ono što žele. Mogli su se oslanjati i na svoj „moćan izgled", ili da uz pomoć zastrašivanja krče sebi put. Nešto od ove literature priznaje da u ljudskom karakteru leži tajna uspjeha. Međutim, radije ga dijeli nego što ga prepoznaje kao osnovni i katalitički. Pozivanje na etiku karaktera postala je uglavnom prazna riječ bez djela. Osnovni pokretač bile su tehnike instant utjecaja, strategije moći, vještine komunikacije i pozitivnog stava.

Osnovna razlika između etike karaktera i etike osobnosti jest taj da etika karaktera živi načelo iznutra prema van a etika osobnosti izvana prema unutra. Etici karaktera je važnije biti nego imati a etika osobnosti gradi svoj životni uspjeh na imati a ne na biti. I ta paradigma "važnije je imati nego biti" i danas se provlači kroz suvremeni način života što je potpuno kriva paradigma za osobni razvoj svakog pojedinca.