SLOBODNA VOLJA NASUPROT DETERMINIZMU

 

Prije svega evo nekih definicija determinizma:

Determinizam u filozofiji-je filozofsko uvjerenje da su svi događaji potpuno određeni prethodno postojećim uzrocima.

Determinizam u psihologiji- je gledište ili stajalište da je naša slobodna volja iluzija i da našim ponašanjem upravljaju naši nagoni ili unutarnje ili vanjske sile koje su izvan naše kontrole (npr.biologija-naši geni, vanjski društveni utjecaji-obitelj,škola,prijatelji itd...)

Tvrdi determinizam u psihologiji-je teorija koja tvrdi da su ljudsko ponašanje i postupci u potpunosti određeni vanjskim čimbenicima, a time i ljudski čini nemaju istinsku slobodnu volju i moralno-etičku odgovornost. Poznati psiholozi poput William Jamesa i Friedricha Nietzschea bili su deterministi. Pa i sam Viktor E. Frankl (kojeg sam već spomenuo u prijašnjoj objavi kao začetnika Logoterapije) bio je u svojim mlađim znanstvenim danima determinista dok nije proživio koncentracijski logor za vrijeme II svjetskog rata te došao do zanimljivih spoznaja o ljudskoj slobodnoj volji. Poslije tih krucijalnih spoznaja o slobodnoj volji u konc. logoru V.Frankl prelazi u psihološku granu- egzistencijalizam te se u svojim radovima i knjigama bavi pitanjem ljudske slobodne volje .

Koliko puta se opravdavamo pred drugima kada nešto krivo ili loše učinimo da smo takvi kakvi jesmo i da smo samo ljudi, da se ne možemo mijenjati. Možemo reći da je takvo razmišljanje naš osobni determinizam jer mislimo i vjerujemo da smo determinirani (određeni ili predodređeni, ograničeni) svojim genima, svojom prošlošću(odgojem), svojom okolinom i da se ne možemo mijenjati. No naravno to nije istina jer imamo slobodnu volju .

Sada bih rekao nešto o tri vrste determinizma u psihologiji:

Kada bi jedina vizija koju imamo o sebi dolazila iz društvenog ogledala - iz trenutne društvene paradigme i iz mišljenja, percepcija i paradigmi ljudi koji nas okružuju - naš pogled na sebe bio bi odraz u sobi punoj ogledala iz koje izviru slijedeće rećenice:  „Stalno kasniš." „Zašto ne pospremiš ovaj nered?"  ,,Ne mogu vjerovati da si pobjedio" „Ništa lakše, kako ne možeš to shvatiti?"itd...

Obično su ove rećenice projekcije (proekcije su u psihologiji obično negativnosti ili negativne naše misli,riječi i djela koje sami činimo ali ih ne priznajemo i pripisujemo drugima). Prije bi se reklo da ove rečenice projektiraju brigu i karakterne slabosti onih koji ih izgovaraju umjesto da precizno odražavaju ono što jesmo.

Odraz trenutne društvene situacije  govori nam da suvremeno društvo živi paradigmu determinizma ili uvjetovanosti jer se često čuju te paradigme kroz rečenicu:"pa i ja sam samo čovjek, ne mogu tu ništa promjeniti" misleči na promjenu određenog lošeg ponašanja.Zapravo postoje tri društvene mape - tri teorije široko prihvaćenog determinizma, neovisne ili kombinirane, koje objašnjavaju prirodu čovjeka.

Genetički determinizam- u biti govori o tome što su naši preci učinili za nas, odnosno, od koga smo nasljedili svoje osobine. Naši preci su, na primjer, bili loše naravi i to je zapisano u našem DNA. Ta se osobina jednostavno prenosi generacijama i mi smo njen nasljednik.

Psihički determinizam- u biti govori o tome što su naši roditelji učinili za vas. Naše odrastanje i naši doživljaji iz djetinjstva generalno određuju naše osobne namjere i strukturu našeg karaktera. Zbog toga se, na primjer, plašimo iskoračiti ispred grupe. Tako su nas odgojili naši roditelji. Osjećamo užasnu strepnju da ćemo pogrješiti jer se duboko u svom srcu „sjećamo" kada smo bili vrlo ranjivi, osetljivi i ovisni. „Sjećamo" se emotivnog kažnjavanja, odbacivanja ili uspoređivanja s nekim drugim svaki put kada ne ispunimo očekivanja svojih roditelja.

Determinizam okruženja-ili društveni determinizam u biti govori o tome kako na nas utječu ljudi iz našeg okruženja - naš šef, supružnik, djete, vaša ekonomska situacija, državna politika, itd. Mislimo da je netko ili nešto u našem okruženju odgovoran za naše stanje.

Svaka od ovih determinističkih mapa (genetska,psihološka. društvena) bazirana je na teoriji poticaj/reakcija. Osnovna ideja te teorije je ta da smo uvjetovani time da na određene poticaje reagiramo na odredeni način. No između POTICAJA izvana i naše REAKCIJE na određeni događaj postoji nešto što nam omogućava BIRANJE naših reakcija a to se naziva SLOBODNA VOLJA. A o slobodnoj volji ću govoriti u nekoj drugoj objavi.

Svaka od ovih determinističkih mapa (genetska,psihološka. društvena) bazirana je na teoriji poticaj/reakcija. Osnovna ideja te teorije je ta da smo uvjetovani time da na određene poticaje reagiramo na odredeni način. No između POTICAJA izvana i naše REAKCIJE na određeni događaj postoji nešto što nam omogućava BIRANJE naših reakcija a to se naziva SLOBODNA VOLJA koju nam je naš Stvoritelj darovao kao dar. A o slobodnoj volji ću govoriti u nekoj drugoj objavi.

Zaključak:Nismo determinirani (predodređeni), kao što ćesto puta mislimo, za naše reakcije i životne postupeke (mislim prije svega na one negativne i loše) nego ih možemo BIRATI  po BOŽJEM DARU SLOBODNE VOLJE.