Živjeti proaktivno

Da bih odgovorio na ova pitanja, dozvolite mi da sa vama podijelim jednu katalitičku priču o Viktoru Franklu. Frankl je bio determinista raso je na tradiciji Frojdove psihologije koja tvrdi da sve ono što vam se dogodilo kao djetetu zapravo oblikuje vaš karakter i osobnost i bitno upravlja vašim čitavim životom. Granice i parametri vašeg života su određeni i povodom toga vi ne možete ništa da učinite. Frankl je također bio psih

ijatar i Židov. Za vrijeme okupacije je bio zatočen u nacističkom logoru u Njemačkoj, gdje je proživio gnusne stvari koje se toliko kose s našim osjećajem učtivosti da zadrhtimo svaki put kada pomislimo na njih.

Njegovi roditelji, njegov brat i njegova supruga umrli su u logorima ili su skončali u plinskim komorama. Osim njegove sestre, kompletna njegova obitelj je uništena. Frankl je trpio mučenja i nevjerojatna poniženja, ne znajući nijednog trenutka da li će završiti u plinskoj komori ili će biti „pošteđen" i poslat da sahranjuje tijela ubijenih, odnosno, da izbacuje pepeo spaljenih. Jednog dana, dok je ležao u svojoj maloj ćeliji, počeo je biti svjestan onoga što je kasnije nazvao „posljednja ljudska sloboda" - slobode koju mu nacistički mučitelji nisu mogli uzeti. Kontrolirali su kompletno njegovo okruženje, tjelesno su ga mogli povređivati kako su htjeli, ali Viktor Frankl je bio samosvjesno biće koje je sve to moglo promatrati sa strane iako se to događalo njemu. Njegov osnovni identitet bio je netaknut. Mogao se sa sobom  dogovoriti kako će sve to utjecati na njega. Između onoga što mu se događalo, odnosno stimulansa, i njegove reakcije, postojala je sloboda ili moć izbora te reakcije. 

Tijekom tih doživljaja, Frankl je projektirao sebe u druge okolnosti - na primjer kako predaje svojim studentima nakon puštanja iz logora smrti. Zamišljao je sebe u amfiteatru dok svojim studentima priča o svom mučeništvu u nacističkom logoru. Kroz serije ovakvih disciplina - mentalnih, emotivnih i moralnih, koristeći prvenstveno svoje sjećanje i maštu - razvijao je svoju malu, embrionsku slobodu koja je rasla, i rasla, i rasla, sve dok nije stekao više slobode od svojih nacističkih mučitelja. Oni su bili slobodniji, imali su u svom okruženju više mogućnosti birati. Ali on je imao slobodu, veću unutrašnju snagu primjeniti svoje mogućnosti. Postao je inspiracija onima oko sebe, čak i nacističkim stražarima. Pomogao je drugima da pronađu bit u svojoj patnji i povrate dostojanstvo tijekom zatočeništva. 

Usred ponižavajućih okolnosti koje se mogu samo zamisliti, Frankl je koristio ljudsku sposobnost samosvijesti kako bi otkrio osnovne principe ljudske prirode: Između stimulansa i reakcije, čovjek ima slobodu izbora. U sklopu slobode izbora postoje sposobnosti koje čovjeka čine jedinstvenim. Osim samosvijesti, mi posjedujemo i maštu - sposobnost reakcije u svom umu koja nadilazi stvarnost. Također imamo savjest - duboku unutrašnju svijest o dobrom i lošem, o načelima koji upravljaju našim ponašanjem i osjećaj stupnja do kojeg su naše misli i djela u skladu sa njima. Naposljetku, imamo samostalnu volju - sposobnost ponašanja koje se bazira na našoj samosvijesti, slobodnoj od drugih utjecaja. Ni najinteligentnije životinje nemaju nijednu od ovih osobina. 

Ako upotrijebimo kompjutersku metaforu, one su programirane instinktima i/ili dresurom. Mogu se dresirati da budu odgovorne, ali ne mogu preuzeti odgovornost za tu dresuru; drugim riječima, one ne mogu na nju utjecati. Niti mogu promijeniti svoj program. One ga nisu ni svjesne. Zahvaljujući jedinstvenim ljudskim sposobnostima, mi možemo pisati programe za sebe nezavisno od naših instinkata i dresura. Upravo zato je životinjski kapacitet relativno ograničen, a ljudski neograničen. Ali ukoliko živimo kao životinje, zanemarujući naše osobne instinkte, uvjetovanja i uvijete zanemarujući naše kolektivno sjećanje, onda ćemo i sami biti ograničeni. Deterministička paradigma prvenstveno se zasniva na istraživanju sprovedenom na životinjama - miševima, majmunima, papagajima, psima - i neurotičnim i psihotičnim ljudima. 

I dok ovo potvrđuje određene kriterije nekih istraživača jer djeluje mjerljivo i predvidljivo, povijest ljudskog roda i naša samosvijest nam govore da se ova mapa uopće ne odnosi na teritoriju! Naše jedinstvene ljudske sposobnosti izdižu nas iznad životinja. Opseg naše primjene i razvoja ovih sposobnosti omogućava nam da primijenimo svoj jedinstven ljudski potencijal. Između stimulansa i reakcije leži naša najveća moć - sloboda izbora.

Otkrivajući osnovno načelo ljudske prirode, Frankl je opisao preciznu mapu osobnosti iz koje je počeo  razvijati prvu i osnovnu naviku uspješnih ljudi u svakom okruženju, naviku proaktivnosti Iako je riječ proaktivnost danas prilično ustaljena u literaturi o menadžmentu, to je riječ koju ne nalazimo u većini rječnika. Ona označava nešto više od preuzimanja inicijative. To znači da smo, kao ljudska bića, odgovorni za svoje živote. Naše ponašanje je jedinstvo naših odluka, a ne uvjeta u kojima se nalazimo. Osjećaje možemo podrediti vrednotama. Imamo inicijativu i odgovornost da uvjetujemo neki događaj. Pogledajte riječ odgovornost - „odgovor-nost" - sposobnost da izaberemo svoju reakciju. Vrlo proaktivni ljudi prepoznaju tu odgo-vornost. 

Proaktivni ljudi ne krive okolnosti, uvjete ili uvjetovanje za svoje ponašanje. Njihovo ponašanje je proizvod njihovog svjesnog izbora baziranog na vrijednostima, a ne proizvod njihovih uvjeta baziranih na osjećajima. Budući da smo po prirodi proaktivni, ukoliko su naši životi jedinstvo uvjetovanja i uvjeta, to je zato što smo, svjesnom odlukom ili po navici, izabrali da nas te stvari kontroliraju. Donoseći takve odluke mi postajemo reaktivni.

Reaktivni ljudi obično ovise od svog fizičkog okruženja. Ako je vreme lijepo, oni se dobro osjećaju. Ako je vrijeme ružno, onda to utječe na njihov stav i njihovo ponašanje. 

Proaktivni ljudi mogu nositi svoje vrijeme sa sobom. Bez obzira na to da li pada kiša ili sija sunce, njima je potpuno svejedno. Njih pokreću njihove unutrašnje vrijednosti; ukoliko su te vrijednosti proizvod kvalitetnog rada, onda klimatski uvjeti na njih nemaju nikakav utjecaj. 

Reaktivni ljudi su također zavisni od društvenog okruženja, tzv. „društvene klime". Kada ih ljudi tretiraju dobro, oni se osjećaju dobro; kada ih ljudi tretiraju loše, oni postaju defanzivni ili uzdržani. Reaktivni ljudi grade svoje emotivne štitove u ovisnosti od ponašanja drugih, ohrabrujući tako druge ljude da ih kontroliraju. Sposobnost podčinjavanja impulzivnosti svojim unutrašnjim vrednotama čini bit proaktivnosti. 

Reaktivni ljudi se povode za emocijama, okolnostima, uvjetima i okruženjem. 

Proaktivni ljudi se povode za osobnim vrijednostima - brižljivo osmišljenim, odabranim i primjenjenim. Proaktivni ljudi su još uvijek pod utjecajem vanjskih stimulansa, bilo da su fizički, društveni ili psihološki. Međutim, njihova reakcija na stimulans, svesna ili nesvesna, jeste njihov izbor odnosno reakcija bazirana na vrednotama. Eleonor Rusvelt je jednom rekla: „Nitko nas ne može povrijediti ukoliko mu to sami ne dozvolite." Sličnu stvar Gandi je formulirao ovako: ,,Ne mogu nam oduzeti samopoštovanje ukoliko ga se sami ne odreknemo." Dakle, u pitanju je naš svojevoljni pristanak na ono što nam se događa, a to nas povređuje više od onoga što se prvobitno dogodilo. Priznajem da je veoma teško emotivno to prihvatiti, naročito ako iza sebe imamo godine i godine teškog života usljed određenih nesretnih okolnosti ili nečijeg grubog ponašanja. Ali dok osoba ne uspije reći: „Danas sam ovo što jesam zahvaljujući jučerašnjoj odluci", ta osoba ne može da kaže: „Biram nešto drugo."

Nije u pitanju ono što nam se događa, već naša reakcija na to što nam se događa i što nas povređuje. Naravno, stvari nas mogu vrijeđati fizićki ili ekonomski i tako izazivaju patnju. Ali naš karakter, naš bitni identitet, uopće nas ne mora vrijeđati. U stvari, najteže iskustvo postaje sredstvo za oblikovanje našeg karaktera i razvijanje unutrašnjih moći, sloboda da podnesemo teške okolnosti u budućnosti i inspiramo druge da učine isto. Frankl je jedan od mnogih koji je bio u stanju razviti osobnu slobodu u teškim okolnostima kako bi podigao i inspirirao druge.

 Najvažnije je kako reagiramo na ono što nam se događa u životu. Teške situacije često izazivaju promjenu paradigme, čitave nove oblike ponašanja na osnovu toga kako ljudi vide svijet i sebe u njemu.