OSOBNA STAGNACIJA SUVREMENOG ČOVJEKA

 Kao ljudska bića i djeca Božja živimo svoje četiri dimenzije -1.duh, 2.psihu, 3.um 4.tijelo koje spominje i blaženi Ivan Mertz u svom duhovnom životu.. Pokušajmo sada zajedno analizirati način života i razmišljanja suvremene kulture nasuprot onoga što nam govore načela koja izviru iz Boga u odnosu na ove četiri dimenzije našega života:

1.Prva dimenzija-DUH

SUVREMENA KULTURA ŽIVI: počinjenost rastućem sekularizmu, cinizmu, materijalizmu i hedonizmu. ONAJ KOJI ŽIVI PO NAČELIMA: prepoznaje da izvor naše iskonske potrebe za biti i pozitivnim stvarima kojima težimo u životu leži u načelima - čiji prirodni zakoni proistječu iz Boga.

2.Druga dimenzija-PSIHA-EMOCIJE-MEĐULJUDSKI ODNOSI

POJEDINAC U SUVREMENOJ KULTURI ŽIVI: često psiho-emotivno nezrelo i emotivno ne inteligentno. Pojedinac koristi odnose s drugima u cilju zadovoljenja osobnih interesa. ONAJ KOJI ŽIVI PO NAČELIMA: pažljivo, suosjećajno sluša druge i služi njima što donosi veliku ispunjenost i radost.

3.Treća dimenzija-UM-INTELEKT

POJEDINAC USUVREMENOJ KULTURI ŽIVI: na način da troši svoje dragocjeno vrijeme na gledanje televizije, „zabava miliona, besciljno surfanje po internetu te se na taj način hrani polu-istinitim   ili lažnim informacijama koje ga indoktriniraju i otupljuju te na taj način ne vidi pravu životnu istinu i životnu svrhu. . ONAJ KOJI ŽIVI PO NAČELIMA: duboko i opsežno čita literaturu koja izgrađuje njegov karakter te se sustavno razvija u sve četiri dimenzije života.

4. Četvrta dimenzija-TIJELO

 POJEDINAC U SUVREMENOJ KULTURI: više je fokusiran na liječenje zdravstvenih problema uz pomoć medicine. a manje je fokusiran na prevenciju bolesti. ONAJ KOJI ŽIVI PO NAČELIMA: fokusiran je na prevenciju bolesti i problema prilagođavanjem životnog stila u skladu sa ustanovljenim, univerzalno prihvaćenim načelima zdravlja.

Pozivam sve nas da ove univerzalne zakone i svoje jedinstvene potrebe i izazove imao uvijek na pameti. Na taj način ćemo otkriti smjernice i trajna rješenja za sve probleme u životu. Istovremeno ćemo otkriti razliku između metoda popularne suvremene kulture i vanvremenskog, načelnog pristupa koji će postati sve evidentniji. Naposljetku želim ponoviti pitanje koje nam se konstantno nameće: Koliko je ljudi na samrti zažalilo što više vremena nisu proveli u kancelariji - ili pred televizorom, internetom i slično? Odgovor je: vrlo malo a možda nitko. Svi žale što više vremena nisu proveli sa svojim obiteljima, svojim voljenima i onima koji su to zaslužili.