Paradigme-SVJETONAZORI suvremenog svijeta

 

Život u današnjem svijetu je mnogo složeniji, stresniji i zahtjevniji nego u prošlosti. Iz Industrijskog doba prešli smo u doba Informacija / Umijeća - sa svim posljedicama koje ono sa sobom nosi. U obitelji i na poslu se suočavamo sa izazovima i problemima koji su nam prije desetak godina bili skoro nezamislivi. Ovi izazovi nisu samo dobili na veličini, oni su poprimili i drugačiji oblik.

Velike promijene u društvu i digitalizacija globalnog tržišta nameću vrlo važno pitanje da li vrijede ista načela života(dobrota, istinoljubivost, poniznost, ljubav...) kao i prije sto ili dvjesto godina Moj odgovor glasi: što su promijene veće i naši izazovi teži, to su načela relevantnija.

Razlog: naši problemi i naša patnja su univerzalni i rastući, a rješenja tih problema će se uvijek bazirati na univerzalnim, bezvremenim, samo dokazanim načelima svojstvenim svakom trajnom i naprednom društvu.

Ukoliko želite ostvariti najveće aspiracije i nadiđete vlastite izazove, prepoznajte i primijenite načela prirodnih zakona koji uvjetuju rezultate za kojima tragate. Kako ćemo primijeniti te principe umnogome zavisi od naše snage, talenta i kreativnosti, međutim, na kraju se svaki pokušaj ostvarivanja uspjeha svodi na to da ravnoteža principa ono što objedinjuje taj uspeh. Mnogi ljudi ne razmišljaju na ovakav način, bar ne svjesno. U stvari, često ćete primijetiti da su načelna rešenja u suprotnosti sa uobičajenom praksom i razmišljanjem naše popularne kulture. Dozvolite mi da ilustriram suprotnosti nekoliko najčešćih izazova s kojima se suočavamo.

STRAH I NESIGURNOST. Veliki broj ljudi danas živi u strahu. Oni strepe za svoju budućnost. Osjetljivi su kada je u pitanju njihovo radno mjesto. Plaše se da će izgubiti posao i mogućnost da izdržavaju svoju obitelj. Njihova osjetljivost ih obično nagoni na život bez previše rizika, pa samim tim i na uzajamnu ovisnost o drugima na poslu i kod kuće. Najčešća reakcija naše kulture na ovaj problem je ostvarivanje neovisnosti. Narodskim jezikom: ,,u se i i svoje kljuse." Radit ću svoj posao, i to solidno, i pronaći ću u njemu sitna zadovoljstva." Neovisnost je važna, možda čak i vitalna, za uspjeh. Problem je u tome što mi živimo u nezavisnoj stvarnosti jer vrhunska dostignuća zahtijevaju neovisne vještine koje su daleko iznad naših trenutnih mogućnosti.

„Hoću SVE i HOĆU ODMAH." Ljudi žele razne stvari i žele ih odmah. „Hoću novac. Hoću lijepu, veliku kuću; dobar auto, najveći i najbolji izbor zabave. Hoću sve jer ja to zaslužujem." Iako današnje društvo „kreditnih kartica" promovira načelo „kupi sad, plati poslije," ekonomska stvarnost prije ili kasnije dolazi po svoje, podsjećajući nas, ponekad čak bolno, da ono što smo kupili nikada nije veće od truda koji smo uložili u njegovu proizvodnju. Zahtjevi interesa su konstantni i nemilosrdni. Mukotrpan rad i zalaganje kao da nikada nisu dovoljni. Vrtoglave promijene u tehnologiji i sve veća trka između globalizacije tržišta i tehnologije, uvjetuju naše konstantno obučavanje i usavršavanje. Prisiljeni smo  širiti svoja znanja i neprekidno ulagati u razvoj svojih vještina kako bismo izbjegli zaostalost a s njom i izopćenost. Na poslu, šefovi nameću sve veće ciljeve i to s razlogom. Trka za uspjehom je surova; ulozi su ogromni. Potreba za proizvodnjom danas, postala je suvremena stvarnost i predstavlja zahtjeve kapitala, međutim, istinska suština uspjeha je opstanak i rast. Možete da ispunjavati svoje kvartalne planove ali pravo pitanje glasi: da li ulažete dovoljno u održavanje i rast uspjeha u narednih pet ili deset godina? Naša kultura očajnički traži rezultate danas. Ali princip balansiranja potrebe za ispunjavanjem današnjih zahtjeva sa potrebom investiranja u budući uspjeh je neophodan. Isti je slučaj sa zdravljem, brakom, obiteljskim  vezama, odnosima među pojedincima i potrebama njihove zajednice.

KRIVICA I ŽRTVA. Kada naiđete na problem obično uperite prst u krivca dok se društvo, s druge strane, suživljava sa ulogom žrtve. „Kada me moj šef ne bi toliko kontrolirao... Da se nisam rodio u bijedi i siromaštvu... Da sam odrastao u boljem svijetu... Da nisam od oca naslijedio ovakvu narav... Kada bi me moja djeca malo više slušala... Kada drugo odjeljenje ne bi stalno pravilo pogreške... Da nam industrija nije u ovakvom deficitu... Da nam narod nije ovoliko lijen i nemotiviran... Kada bi me moja žena malo više razumjela... Kada bi ovo... Kada bi ono..." Prebacivanje krivice na drugoga i okrivljivanje drugih za naše probleme i izazove može postati  normativ, pružajući samo privremenu utjehu od patnje, dok nas istovremeno još jače veže za iste te probleme. Pokažite mi osobu koja je dovoljno skromna da prihvati činjenično stanje i preuzme odgovornost za situaciju u kojoj se nalazi, odnosno, koja ima dovoljno hrabrosti da pokaže potrebnu inicijativu za kreativan rad koji će joj pomoći da se suoči sa svim izazovima.

BEZNAĐE. Proizvod krivice su cinizam i beznađe. Kada podlegnemo vjerovanju da smo žrtve vlastitih okolnosti i prepustimo se nedaćama determinizma, automatski gubimo nadu i motiv, padamo u rezigniranost i letargiju. ,,Ja sam pješak, marioneta, šaraf u mašini i ne mogu više ništa promijeniti. Samo mi kažite što da radim." Toliko pametnih, talentiranih ljudi razmišlja na ovakav način, mireći se sa svojom učmalom sudbinom poslije čega uvijek slijedi depresija. Najčešća reakcija prihvaćanja ovakvog stanja je cinizam- „dovoljno je da svoja očekivanja svedete na točku kada vas više ništa ne može razočarati." Suprotno tome, načelo povijesnog rasta i nadanja u boljitak je revolucionarni princip ,,ja sam pokretačka i kreativna sila u vlastitom životu." 

NEDOSTATAK RAVNOTEŽE. Život u našem društvu interneta i mobilnih telefona postaje sve složeniji, zahtjevniji, stresniji i apsolutno iscrpljujući. Uprkos svim našim naporima da sve postignemo na vrijeme, zaradimo više novca, budemo bolji i efikasniji od čuda moderne tehnologije, mi smo i dalje u konstantnom „raskoraku" sa sobom - preokupirani smo zdravljem,obitelji, integritetom i mnogim drugim stvarima koje su nam važnije od posla? Problem nije u našem radu koji predstavlja pokretačku životnu mašinu. Nisu to ni složenost života ili neminovne promjene. Problem je u tome što naše moderno društvo funkcionira po principu: „dođi ranije, ostani duže, budi uspješniji, živi žrtvujući se za danas" - međutim, ravnoteža i smiren um ne proizlaze iz toga; oni prate satno osobu koja razvija jasan osjećaj za svoje više prioritete i koja živi fokusirajući se na njih.

„ŠTO JE TU ZA MENE?" Suvremena kultura nas uči da, ukoliko želimo nešto u životu, moramo se „takmičiti s najboljima." Po tome je "život trka u kojoj nema mjesta za gubitnike." Školski prijatelji, suradnici, pa čak i članovi obitelji, smatraju se konkurencijom - ukoliko oni više osvoje, ostaje manje za vas. Naravno, izdajemo se za veliko dušnike koji se raduju tuđem uspjehu dok se u sebi grizemo kada shvatimo da je neko bolji od nas. Mnoge velike stvari u povijesti naše civilizacije ostvarene su slobodnom voljom odlučnih, nesebičnih umova. Međutim, najveće mogućnosti i granice umijeća rezervirane su za one koji savladaju umjetnost, nas." Istinska veličina ostvaruje se kroz um koji nesebično daje - sa obostranim poštovanjem, za obostranu korist.

GLAD ZA RAZUMJEVANJEM. Potreba za humanim srcem je veća od potrebe za razumijevanjem - za glasom koji će drugi čuti, poštovati i cijeniti - radi daljnjeg širenja utjecaja. Većina vjeruje da je ključ utjecaja u komunikaciji - jasnim ukazivanjem na bit i upornim skretanjem pažnje na sebe. U stvari, ako bolje razmislite o tome zar ne dolazite do zaključka da, dok vam se ostali obraćaju, umjesto da ih slušate kako biste ih razumjeli, vi često smišljate vlastiti govor? Pravi početak utjecaja nastupa kada ostali osjete da vi utječete na njih - kada shvaćate da ih razumijete - da ih pažljivo slušate i da ste u tome iskreni. Ali većina ljudi je emotivno previše ranjiva da bi pažljivo slušala - i tako svoje obaveze potisnula u drugi plan ne bi li se fokusirala na razumijevanje a da pri tom ne iznese i svoje ideje. Naša kultura vapi za razumijevanjem i utjecajem. Međutim, bit načela utjecaja je u obostranom razumijevanju koje proizlazi iz posvećenosti pažljivom slušanju barem jedne strane.

SUKOBI I RAZLIKE. Ljudi imaju puno toga zajedničkog ali se i dalje nevjerojatno razlikuju. Misle različito; imaju različite i često suprotne sustave vrijednosti, motive i gledišta. Najčešća posljedica ovih razlika su međuljudski sukobi. Društveno kompetitivan pristup rješavanju sukoba i razlika glasi „osvoji što više možeš." Iako su sve velike stvari posljedica vještine kompromisa, gdje se obje strane odriču svojih stavova dok se ne postigne zajedničko rješenje, nijedna strana na kraju nije istinski zadovoljna. Kakva šteta što zbog tolike različitosti ljudi ne mogu više napredovati! Kakva šteta što im razlike onemogućavaju primjenu kreativne kooperacije u pronalaženju rješenja iako je ono bolje od prijedloga svake strane ponaosob!